Roditeljstvo

Zaštita dece od zlostavljanja

Batina nije iz raja izašla

 

Dok se predlogom zakona, koji je trenutno na javnoj raspravi, donosi potpuna zabrana bilo kakvog fizičkog kažnjavanja dece, čak i kada je ono blago i u vaspitne svrhe, psiholozi objašnjavaju njegove dobre i loše strane

Roditeljima se zabranjuje da tuku decu, i da ih pljesnu po ruci ili udare prutom po guzi u vaspitne svrhe - ovo je prednacrt Građanskog zakonika, koji je trenutno na javnoj raspravi. Psiholozi, međutim, upozoravaju da takvi propisi samo mogu da poremete odnose u porodici. Iako veliki broj istraživanja pokazuje da većina roditelja ne voli da tuče decu i stručnjaci potvrđuju kako batine nisu delotvorne, realnost je, ipak, malo drugačija. Gotovo tri četvrtine roditelja poseže za batinama kao prvim vidom disciplinske kazne.

 

Kako je u inostranstvu

Najdrastičniji primeri su Švedska i Engleska, gde se zabranjuje čak i da osoba koja nije kompetentna priđe detetu kada je povređeno, a rigorozne zakonske odredbe od zemalja okruženja važe u Sloveniji i Hrvatskoj. Istraživanja sprovedena u Velikoj Britaniji pokazala su kako se čak 94 odsto četvorogodišnjaka kažnjava fizički – gotovo polovina njih i više od jednom nedeljno. Istim istraživanjem utvrđeno je kako je više od 75 odsto jednogodišnjaka dobilo batine u prvoj godini svoga života! Ipak, gotovo 75 odsto roditelja koji su bili obuhvaćeni ovim istraživanjem tvrdilo je kako se osećaju užasno nakon što istuku dete, a samo jedan od pet ispitanih roditelja smatra kako su batine delotvoran način da svoje dete naučite da razlikuje dobro od lošeg ponašanja.

Reč stručnjaka

Ako dete ne želi da sluša racionalna objašnjenja ili da sarađuje, zar batine nisu jedina mogućnost? Nisu, tvrdi sve veći broj psihologa. Istina je da ćete postići trenutni rezultat – batinama ćete dete trenutno smiriti, ali će prve sledeće prilike uraditi istu stvar zbog koje ste ga istukli. Psiholozi tvrde da deca nisu u stanju da odgovore na pitanje zašto su fizički kažnjena. Istučete li dete koje vam se otrglo na ulici, ono će se sećati batina ali neće naučiti lekciju o sigurnosti, što je bila vaša namera.

Sprečiti zlostavljanja

Svaki oblik nasilja prema bilo kome nikako ne bi trebalo tolerisati, posebno prema onima koji su najslabiji, najosetljiviji i najteže mogu da se sami brane.
– Zakon je svakako potreban da bi se roditelji koji zlostavljaju i zapostavljaju svoju decu mogli kazniti. Oni time nikako neće postati bolji roditelji, ali će se njihova deca bar malo zaštititi. Za njih je i to nešto. Roditelji koji su udarili ručicu svog dvogodišnjaka koji je krenuo sa olovkom u šteker ne moraju da strepe jer na tom uzrastu dete to najbrže razume ako mu se tako objasni i bilo bi vaspitno neodgovorno objašnjavati mu o funkcionisanju struje i koliko je to opasno dirati. Isto tako, vaspitno je nedelotvorno nekoga naterati da bolje uči šamarima – tvrdi psiholog Eleonora Vlahović.

Loše strane

Zakon ne može u potpunosti da reši nasilje nad decom u porodici, može se zloupotrebiti, njime se može manipulisati u loše svrhe. – Sankcionisanje fizičkog kažnjavanja ne rešava u celosti problem kažnjavanja dece. Postoje brojne mogućnosti kažnjava dece od kojih su najgore one koje se slabo mogu videti i dokazati. Najstrašnije kažnjavanje je nepružanje ljubavi, sigurnosti, stalan život u neizvesnosti, mnoge forme psihičkog maltretiranja, zastrašivanja, pri čemu niko nije ni otvorenom ni zatvorenom šakom udario dete – kaže Eleonora Vlahović.

Žaklina Milenković

izvor: Still Magazin

 

Vaspitavanje blizanaca

 

Eleonora Vlahović - psiholog

Roditeljstvo-vaspitavanje blizanacaGajenje blizanaca nije uopšte toliko teško koliko se misli. Roditelji dvojki ponekad su u panici da li će uspeti da se istovremeno dovoljno posvete i jednom i drugom mališanu. Hoće li za jednog imati više razumevanja nego za onog drugog ili kako da oboma udovolje istovremeno. Psiholozi, međutim, kažu da je vaspitanje blizanaca ponekad mnogo lakše nego vaspitanje dece koja su različitog uzrasta.
- Teže je usaglasiti potrebe dece koja nisu istog uzrasta. Ono što je dobro kod blizanaca je to što vrlo brzo shvate da ne mogu istovremeno da dobiju uslugu i pažnju. Vrlo brzo se naviknu da čekaju, a strpljivost i tolerancija će im kasnije biti od velike koristi - smatra Eleonora Vlahović, psiholog i majka dečaka blizanaca, i dodaje da roditelji ne treba da se osećaju loše ako jedno dete čeka da bude usluženo, to jednostavno tako mora.

RAVNOTEŽA

Ali, treba napraviti ravnotežu, savetuje dalje ona. Ako je u pitanju kupanje, danas se prvi kupa stariji, a sutra mlađi i obrnuto. Čak se može desiti vremenom da čuvanje dva deteta u drugoj, trećoj ili četvrtoj godini ne bude nimalo teže od čuvanja jednog. U početku, kao i sve bebe, blizanci su upućeni na mamu, a kasnije ih može čuvati neka osoba od poverenja. Vremenom blizanci nalaze sve više zajedničkih aktivnosti i tada nastupa period kada treba da dođu do izražaja vaši vaspitni postupci.
- To je period kada deca postaju svesnija i posebno tada je važno kako ih gajite, kakve im poruke dajete i šta od njih očekujete. Ono što je najlepše u gajenju blizanaca je mogućnost da posmatrate koliko je bogata interakcija između njih. Da gledate kakve poglede i dodire razmenjuju i kasnije kada progovore šta govore jedno drugom - kaže Vlahovićeva.
Prema njenim rečima, gajenje treba da bude transparentno, demokratsko i dosledno.
- Kad kažem transparentno mislim da mora da se zna šta se sme, a šta ne i zašto mora baš tako. Deci mora da bude dovoljno jasan vaspitni učinak. Ako je jedno dete nešto slagalo, treba mu jasno staviti do znanja da se u vašoj porodici ne laže i da to ne sme da se radi. Objasnite mu zbog čega ne sme da laže. Sve te poruke moraju jasno i glasno da se kažu. Na taj način učite ih sistemu vrednosti. Kada se to stabilizuje sve ćete dalje lakše - ističe nasa sagovornica.

DOGOVOR I SLOGA

Najveći problem roditeljima predstavlja kada izbije sukob između blizanaca. On može na različite načine da se razreši, ali je ipak najbolje da svoju decu pustite da se sami dogovore. Nikako ne treba da roditelj presuđuje, priklanja se jednom ili drugom. Na primer, ako ne mogu da se usaglase koji ce crtani da gledaju, najbolje je da kažete: "ako se ne dogovarite koji ćete gledati danas, a koji sutra, nećete ništa ni gledati", i da se držite svoje odluke. Na taj način odgovornost prebacujete na njih i učite ih da donose odluke. Kada je u pitanju neki nestašluk i kada ih pitate ko je to uradio, istog trena ce reći "on/ona!" Istraživati ko je i sta napravio nekada nije moguće, a nekada nije ni potrebno. Najčešće su oni partneri u tome. Jedan je podstrekivao, drugi je napravio nestašluk. Za roditelja je svejedno ko je to uradio ako je šteta napravljena. Suština je reći im: "To se u našoj kući ne radi."

RAZLIČITOSTI

Između blizanaca treba podsticati dogovaranje i pregovaranje, a deca će sama osetiti da će najbolje proći ako se dogovaraju. Ako deca ne mogu da se dogovore oko toga ko će prvi nešto da radi, na primer da se kupa, mi uvek treba da imamo spremne ceduljice na kojima piše jedan i dva, pa ko šta izvuče. Kod dece treba podsticati i razvijati saradnju, a ne rivalitet. Da bi to uspelo potrebno je da se poštuju individualne razlike između blizanaca, da roditelj bude potpuno svestan i da jasno i glasno ističe dobre osobine pojedinačno. Nikako ne treba jedno dete kritikovati zato što nešto ne zna kao ono drugo. Jedno dete, recimo, može da bude uspešno u crtanju i pisanju, a drugo u finim manuelnim radnjama. Oni i jesu različite lišnosti i to treba i negovati. I vrlo je važno da se ne dopusti da imaju prazan hod i da ne znaju šta će od dosade. Treba im organizovati svaki trenutak.

izvor teksta: časopis Blic